Kada te ljudi povrijede i slome jedan dio tebe, može biti izazovno ne razmišljati o osveti. Prirodno je osjećati bijes, željeti im vratiti istom mjerom i započeti krug zla koji se čini beskonačan.
No, važno je zadržati perspektivu i ne upustiti se u takva djela. Umjesto da se fokusiramo na osvetu, trebamo se prisjetiti jedne važne stvari – da Bog sve vidi. Bez obzira na to koliko su nas povrijedili ili ponašali se prema nama s nepoštovanjem, Bog je prisutan. On je bio tamo kad se sve događalo i stajao je uz nas. On je svjestan naše boli i može nam pružiti utjehu i snagu da prevladamo teške trenutke.
Bog vidi naše unutarnje previranje, naše želje za pravdom i oprostom. On razumije naše borbe i pitanja koja si postavljamo. Nije lako suočiti se s činjenicom da ponekad stradaju dobri i iskreni ljudi, a da se loši često čine nedodirljivima. No, Bog ne želi da postanemo suci i da sudimo drugima. Sve što prolazimo ima svoj razlog i lekciju koju moramo naučiti u životu.
Kad god nas ljudi povrijede, Bog suosjeća s nama i želi da pronađemo najbolje rješenje. Želi da se okrenemo prema budućnosti i ne zadržavamo se na prošlosti. Također, želi da prestanemo generalizirati i etiketirati ljude, jer su svi ljudi njegova djeca i naša braća i sestre. To može biti teško prihvatiti i pomiriti se s činjenicom da nas vrijeđaju ljudi koji su nam bliski i koje je Bog postavio na naš put.
No, trebamo se prisjetiti da Bog vidi sve naše teškoće i daje nam snagu da koračamo dalje iz unutarnjeg nemira. On nam daje mogućnost rasta i razvoja, kako bismo u svim situacijama života vidjeli težnju za ostvarenjem smisla. I najvažnije, trebamo se prisjetiti Božje ljubavi prema nama i Njegove želje za našim najvećim dobrom, koje možda i ne možemo zamisliti za sebe. U svemu što se događa, uvijek se moramo sjetiti da Bog sve vidi i da je uz nas. Njegova prisutnost i podrška su tu da nas vode i daju nam hrabrost da se suočimo s izazovima koje život postavlja pred nas.
