Život nije jednostavan i često doživimo neke situacije koje nam teško padnu, budemo tužni zbog njih, pa i depresivni. Postane nam svejedno za sve i ne želimo se dalje boriti.
Koliko god bilo teško, ne smijemo odustati, od nas, od života. Svako od nas prolazi kroz nešto teško i bori se sa tim. Bori se i gura dalje kroz život, uzdignute glave.
Koliko god imali problema, sjetite se da niste jedini i da postoje ljudi koji se bore sa mnogo većim problemima, ali ne odustaju.
Ovdje vam donosimo priču koju je ispričao dr. Arif Arslanagić o tome kako nas i strah može skupo koštati:
“Sjećam se mladog krojačkog radnika koji je došao na pregled. Bio je slab, blijed, brzo se zamarao, te sam posumnjao na teži oblik anemije. Potom mi je rekao i da mu je stolica crna kao katran.
To je ukazivalo na prisustvo čira na želucu ili crijevu, pa čak i na njegovo pucanje što je značilo hitan slučaj i potrebnu operaciju.
Objasnio sam mu, da ako se ne hospitališe i ne operiše, da će doći do kravrenja i smrti. Nije me želio poslušati.
Iako smo ga svi ubjeđivali i porodica i prijatelji, imao je strah od operacije iako mu je bila neophodna. Bojao se bolnice, operacije i otišao je kući. Nažalost, preminuo je nakon nekoliko dana.”
To je stvarno žalosno jer se trebamo liječiti, a ne pustiti da nas bolest izjeda. Ne smijemo tako lako odustati od života.
Ne dozvolimo strahu da pobjeđuje, pa svi se mi nečega bojimo, ali treba imati granice. Mislimo na sebe, na druge. Borimo se zbog sebe, zbog drugih.