Malo ko zna da tušt, skromna biljka koja najčešće raste po dvorištima, između pločica i duž trotoara, krije u sebi pravo bogatstvo ukusa i hranljivih vrijednosti. Iako ga mnogi smatraju korovom i nesvjesno ga čupaju i bacaju, u Turskoj se od ove biljke spremaju nevjerovatno ukusna jela koja mogu da pariraju čak i najboljim mesnim specijalitetima. Upravo sam jedno takvo jelo naučila od svojih komšija iz Turske – i otkako sam ga probala, pravim ga redovno.
Tušt (latinski: Portulaca oleracea) je biljka mesnatih listova, blago kiselkastog i osvježavajućeg ukusa, bogata omega-3 masnim kiselinama, vitaminima C i A, kao i gvožđem, kalijumom i magnezijumom.
U narodnoj medicini poznat je kao biljka koja čisti organizam, jača imunitet i poboljšava rad probave. Međutim, u turskoj kuhinji tušt ima posebno mjesto – koristi se u salatama, varivima i ponekad čak kao punjenje za pite.
Recept koji sam naučila počinje jednostavno – prvo se svježi tušt dobro opere pod mlazom hladne vode i očisti od zemlje i tvrdih dijelova. Nije potrebno sjeckati ga sitno jer tokom kuvanja listovi omekšaju i otpuste svoju karakterističnu aromu.
Ključ ukusa, kako mi je objasnila turska domaćica, leži u načinu dinstanja: u dubokoj tavi se zagrije maslinovo ulje, doda se sitno sjeckani crni i bijeli luk, pa se lagano proprži dok ne zamiriše.
Nakon toga se ubacuje tušt, a odmah zatim i jedna šaka oprane riže. Dodaje se čaša vode ili supe, malo soli, bibera i eventualno prstohvat ljute paprike za one koji vole pikantniji ukus.
Jelo se poklopi i lagano krčka dvadesetak minuta, dok riža ne omekša, a tušt ne otpusti svoj prirodni sok koji jelu daje posebnu svježinu. Po želji, pred kraj se može dodati i kašika limunovog soka za dodatnu aromu.
Ono što ovo jelo čini toliko primamljivim jeste njegov lagan, ali pun ukus – kombinacija blage kiselosti tušta, slatkoće luka i mekoće riže pravi je doživljaj za nepce. Uz komad hljeba i malo jogurta sa strane, ovaj obrok ne zahtijeva meso, niti bilo koji skup sastojak, a ostavlja vas sitim i zadovoljnim.
Turci vjeruju da jela od tušta hlade organizam, što je posebno korisno tokom ljetnjih dana. Osim toga, tušt je poznat i kao biljni “čistač” krvnih sudova i želuca, pa nije ni čudo što ga koriste u gotovo svakoj regiji – od istoka Turske do obale Egeja.
Ova biljka raste sama od sebe, ne traži mnogo pažnje, ne tretira se pesticidima i dostupna je svima. Ako je imate u dvorištu, slobodno je berite dok je mlada, prije nego što procvjeta. Njeni mesnati listovi savršeni su i za sveže salate – dovoljno je da ih pomiješate s paradajzom, krastavcem, malo crnog luka i limunovim sokom. Veoma je ukusna i kao dodatak kajgani, čak i kao zamjena za spanać u pitama.
Ako je ne berete sami, tušt se sve češće može naći i na pijacama, jer ljudi polako počinju da prepoznaju njegovu vrijednost. U nekim prodavnicama zdrave hrane možete pronaći i sušeni tušt, koji se koristi kao dodatak supama i varivima, jer zadržava dobar dio svojih hranljivih svojstava i nakon sušenja.
Još jedna varijanta koju sam naučila jeste tzv. “tušt u jogurtu” – gdje se obareni tušt miješa s bijelim lukom, solju i gustim jogurtom, pa se služi hladan kao predjelo. Ukus je nevjerovatno svjež i podsjeća na mediteranske tapase. Osim toga, može se koristiti kao nadev za palačinke ili punjenje za povrtne rolnice.
U domaćinstvu u Turskoj, tušt je redovan na trpezi i cijeni se gotovo kao ljekovita biljka. Stariji ljudi često ga koriste kao dio detoks dijete, a mlađi ga sve više otkrivaju zbog njegovog posebnog ukusa. I to s pravom, jer tušt nije samo zamjena za meso – on u mnogim slučajevima pruža još više hranljivih koristi.
Kada pravite jelo od tušta, dodajte na kraju i kašiku grčkog jogurta sa bijelim lukom – ne samo da će poboljšati ukus, već će pomoći varenju i dati posebnu, kremastu teksturu.