Ako nekom prosječnom liječniku postavite pitanje što su to adaptogeni, mnogi će po riječi prepoznati smisao, no mehanizme i pravu narav tih biljaka najvjerojatnije neće znati. To nije čudno, jer se pojam „adaptogen“ pojavljuje tek sredinom 20. stoljeća, dok je aktivnije u upotrebi u zadnjih 15 godina. Prvi koji je upotrijebio tu riječ je poznati ruski parapsiholog i znanstvenik N.V. Lazarev, kada je bio začuđen djelovanjem novog prirodnog spoja, koji je povećavao otpornost organizma na stresne utjecaje.
Definicija riječi „adaptogen“ podrazumijeva nekoliko stvari:
-adaptogen povećava otpornost organizma na širok spektar „neprijateljskih“ stanja organizma, u što spadaju fizički, kemijski ili biološki faktori
-adaptogen ima ulogu normalizacije organizma, odnosno ispravljanja poremećaja uzrokovanih stresnim stanjima i agensima
-adaptogen mora imati neštetno djelovanje na organizam (ako se uzima u propisanom obliku i propisanim dozama), bez obzira na to što djeluje na širok spektar poremećaja.
Iza svih ovih visokointelektualnih definicija stoji grupa biljaka koja je, ukratko, zadužena za normalizaciju rada organizma nakon stresnih stanja ili prevenciju da do tih stanja uopće ne dođe.
Mehanizam djelovanja adaptogena
Mnogi misle da su adaptogeni zapravo stimulansi – djelomično to i jesu.
Po svom sastavu se razlikuju od klasičnih stimulativnih supstanci, no glavna razlika je zapravo u djelovanju, što je prikazano na grafikonu.
Stimulansi uglavnom rade na kratkotrajnom poboljšanju metabolizma stanica ili pojačanog prijenosa signala, koji možemo usporediti s pojačanim ubrizgavanjem kod motora – kratkotrajno podižu učinak, ali nakon toga zabilježavaju nagli pad potencijala i produžuju termin oporavka.
Adaptogeni podižu potencijal tijela time što djeluju na povećanoj sintezi RNA u stanicama, te kao posljedicu nemamo nagli pad potencijala, nego blago spuštanje na uobičajeni tempo tijela.
Adaptogene biljke i njihove aktivne supstance
Adaptogene gljive
Medicinske ili adaptogene gljive se koriste u tradicionalnim i narodnim recepturama lijekova još i prije početka računanja nove ere. Vjerovatno ste čuli za Ötzi, jedno od najstarijih tijela koje je pronađeno smrznuto u ledu a datira otprilike oko 3300 pr.n.e (pronađeno je u alpskom glečeru 1991. godine). Ötzi je sa sobom imao dvije različite vrste gljiva iz svog vremena. Jedna je bila gljivica koja raste na kresivu a sposobna je bila da zadrži toplotu uglju kako bi se olakšalo ponovno paljenje vatre nakon više sati. Druga je bila medicinska brezina polipora koja se koristila za tretiranje parazita i drugih infekcija.
Iz egipatskih hijeroglifa se moglo vidjeti da je njihovo društvo gledalo na gljive kao na biljke besmrtnosti. Gljive su originalno konzumirali faraoni i plemstvo te im je dat naziv “sinovi bogova”, a na umjetničkim djelima su prikazivane kako su poslane na planetu kroz snopove svjetla.
1. Chaga
Chaga je gljiva koja primarno raste na drveću breze te se tradicionalno koristi stoljećima u Sibiru i drugim dijelovima Azije kao lijek koji jača imunitet te poboljšava uopšteno zdravlje. U Istočnoj Evropi se tradicionalno koristi za tretiranje različitih zdravstvenih problema poput stomačnih. Nedavna istraživanja (doduše na životinjskim subjektima) su pokazala da chaga može pomoći smanjiti inflamatorna jedinjenja poput nitričnog oksida i cikooksinegaze. U drugom istraživanju je ekstrakt chage na bazi vode iskazao antiviralno svojstvo protiv uobičajenih infekcija (poput gripe). Chaga je također bogata antioksidansima. Smanjuje oštećenja uslijed djelovanja slobodnih radikala, bori se protiv upala i infekcija, jača imunitet te štiti od stresa i anksioznosti.
2. Shiitake
Shitake gljive su jedna od najčešće kultivisanih vrsta gljiva, odmah nakon šampinjona – to je pozitivno jer je do njih lakše doći. Medicinska upotreba shiitake gljiva datira barem oko 100 godina n.e u Kini kada su upotrijebljene kao tretman za oboljenja gornjeg disajnog trakta, za povećanje energije, smanjenje umora te kao eliksir za za poboljšanje chi-ja. I kao malo iznenađenje, također su ih koristili za usporavanje znakova starenja. Danas se najčešće koriste u kulinarstvu a srećom po nas, također djeluju tako da snižavaju holesterol te štite zdravlje srca, prema istraživanju iz Japana.
3. Maitake
Maitake gljive su dobro poznate po visokoj koncentraciji blagotvornih beta-d-glucana, do kojih se dolazi kroz ekstrakciju vodom. Polisaharidi iz maitake gljiva pomažu kod kontrole šećera u krvi kod dijabetičara. Također smanjuju kolesterol, popravljaju krvni pritisak a korisni su kod kontrole i balansa tjelesne težine. Pomažu kod probave, jačaju imunitet i još jedan su imunomodulator.
4. Reishi
U tradicionalnoj kineskoj medicini, Reishi ima titulu „biljke za besmrtnike“ te se koristila za ojačanje vida, smirivanje uma, prevenciju senilnosti i produženje životnog vijeka.
Ojačava slezenu, olakšava iskašljavanje, obnavlja bubrege, smanjuje bol u zglobovima, ojačava mišiće, kosti i vezivno tkivo.
Zadnjih godina je dokazano da ojačava imuno sustav, pomaže u borbi protiv raka, popravlja kardiovaskularno stanje u svim aspektima, ublažuje upale, poboljšava rad nadbubrežne žlijezde te smanjuje stres.
Toliko postoji zapisa o benefitima reishi gljiva da mnogi doktori sa područja Azije koriste reishi gljive rame uz rame sa farmaceutskim lijekovima na prvoj liniji liječenja autoimunih oboljenja. U današnje vrijeme se reishi često spominje u smislu da posjeduje antibakterijsko, antiviralno pa čak i djelovanje protiv tumora i kancera. Smatra se imunomodulatorom, poboljšava energiju i mentalnu oštrinu te smanjuje stres i anksioznost. Preliminarna ćelijska istraživanja su pokazala da polisaharidi i triterpeni iz ekstrakta reishija mogu pomoći kod smanjenja viška masnih naslaga te da balansiraju šećer u krvi upravo zbog njihove sposobnosti da regulišu alfa-glukozidazu (enzim odgovoran za razlaganje škroba u šećere).
5. Lavlja griva (Lion’s Mane)
Lavlja griva je vrsta gljive koja sa vremenom sve više privlači pažnju zbog potencijalnih neurozaštitnih svojstava. Nerve Growth Factors (NGFs) koji su pronađeni u ovoj vrsti gljive moguće da imaju sposobnost regeneracije i zaštite moždanog tkiva/ moždanih neurona. Do sad je otprilike desetak istraživanja objavljeno upravo na temu neurozaštitnih benefita Lavlje grive. U sklopu jedne manje studije je tokom 16 sedmica 3 puta dnevno ljudskim subjektima dozirano 250 mg u formi tableta, od čega je 96% sastava bila Lavlja griva. Osobe koje su uzimale Lavlju grivu su imali značajno bolje rezultate na skali kognitivne funkcije u odnosu na subjekte koji su dobijali placebo. Još jedna manja studija je pokazala da ova gljiva u nekim slučajevima ima potencijal za smanjenje depresije i simptoma anksioznosti.
6. Cordyceps
Za liječenje impotencije i pomlađivanje. Ima vrijedna adaptogena djelovanja, te koristi za pomlađivanje, liječenje muške impotencije i još dugi niz bolesti. Aktivna supstanca je kordicepin. Pripisuju mu sposobnosti obnavljanja DNA oštećenja, što može biti potencijal za prevenciju nastajanja tumora. Podiže razinu energije i budnosti.
Raste u podnožju Himalaje na Tibetu i u Butanu, gdje ju upotrebljavaju za probleme s bubrezima, srčane probleme te za podizanje libida.
U tradicionalnoj kineskoj medicini upotrebljavala se za obnovu bubrega i slezene, povećanje plodnosti te ojačavanje kostiju i sluha.
Pomaže također kod neplodnosti, noćnog znojenja, zujanja u ušima, vrtoglavica i umora.
Studije su pokazale da ova gljiva doprinosi boljoj opskrbljenosti tijela kisikom, povećava staničnu energiju, smanjuje kolesterol, sprečava oksidativna oštećenja i regulira imuno funkcije.
Kordiceps je medicinska gljiva koja je cijenjena prvenstveno zbog svoje izuzetne sposobnosti da poboljšava energiju i smanjuje umor. U samom je centru tradicionalne kineske medicine već dugih 1,300 godina te se koristi kao supertonik u svrhu dugovječnosti. Ima sposobnost da boosta kisik i njeno djelovanje na respiratorne bolesti je jako dobro dokumentovano. Jedna životinjska studija koja je sprovedena u Kini pokazala je da ekstrakt kordicepsa može uvećati antioksidanse bogate β-glucanssuperoxide dizmutazom kao i glutathione peroxidazu. Ova gljiva ujedno smanjuje inflamatornu monoamine oxidazu kao i aktivnost lipidne peroxidaze, što čini da starimo. Još jedno istraživanje ovaj put na ljudskim subjektima je pokazalo da se kordiceps ponaša kao adaptogen tj. da balansira hormone.
Ružičasti žednjak (Rhodiola rosea)
Započinjem s ovim adaptogenom, jer je najsigurniji za upotrebu od svih navedenih, a ima najistaknutije adaptogene osobine.
Ima razna imena: zlatni korijen, arktički korijen ili jednostavno rodiola. Postao je poznat na našim područjima nakon što su je počeli koristiti mnogi sportaši i ljubitelji ekstremnih aktivnosti.
Ovi posljednji su ga koristili zbog primijećenog blagotvornog djelovanja na mučnine izazvane visinama i ekstremnim uvjetima.
Pripravak koji se radi iz korijena je prilično kompleksan i sadrži mnoge flavonoide, fenole i fenolne glikozide, koji imaju povoljan učinak na organizam, kao što su salidrozid i rozavin.
Narodna medicina je potvrdila njegov utjecaj na depresije, stimulaciju živčanog sustava, povoljno djelovanje na umore i psihofizičke napore.
U drevnoj medicinskoj dokumentaciji se spominje još u antičko doba. U posljednje vrijeme čuje se da je rodiola, u kombinaciji sa guaranom, postala često korištena biljka kod studenata u fazama učenja.
Upravo zbog malog broja kontraindikacija i interakcija, rodiola predstavlja zanimljiv izbor u ekstremnim situacijama ili pripremama organizma.
Ružičasti žednjak odnosno rodiola vrlo je vrijedna biljka s nesumnjivim potencijalom u adaptogenom smislu.
Ipak, dobro je naglasiti da se radi o endemičnoj vrsti, te savjetujem da je ne berete ako naiđete na nju u prirodi – ekstrakti na tržištu imaju sasvim dovoljno aktivnih supstanci i beru se na područjima gdje rodiole ima puno više – čuvajmo naše primjerke.
Kineski/korejski ginseng (Panax ginseng) – Japanski ginseng (Panax japonicus) – Američki ginseng (Panax quinquefolius)
Ginseng je jedna od najpoznatijih adaptogenih biljaka, ekstrakti se dobivaju iz gore navedene tri vrste ginsenga, iako ih ima preko 10 vrsta.
Samonikli ginseng je zapravo jako rijedak, zbog toga se u posljednje vrijeme koriste kultivirane biljke (P. notoginseng/P. pseudoginseng).
Zato je dobro da uvijek pogledate i latinski naziv na pakovanjima ekstrakata. Bitno je napomenuti da je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za rekonvalescenciju i oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije.
U literaturi se spominje i kao stimulans, što ginseng zapravo i jest, no ima i adaptogena svojstva.
Snaga ginsenga stoji u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenkozidi. Ima ih preko 25 vrsta i njihovo djelovanje na tijelo je svestrano.
Istraživanjima je potvrđeno njihovo stimulativno anti-alergijsko djelovanje, koje se očituje u mehanizmu stimuliranja tijela u proizvodnji kortikosteroida putem adenohipofize i povećavanju adaptogenog potencijala tijela.
Takvi „naši“ kortikosteroidi su puno zdraviji i manje štetni od steroida proizvedenih nekim drugim putem.
Osim toga, ginseng se spominje kao sredstvo u borbi protiv raka, te mikroorganizama, a ima i svojstva zaštite od rendgenskog zračenja i ostalih patogenih utjecaja na organizam.
Pošto se radi i o stimulativnom sredstvu, potreban je oprez kod doza i načina uzimanja ginsenga.
Sibirski ginseng – eleuterokok (Eleutherococcus senticosus)
Iako dijeli ime s pravim ginsengom, on mu nije srodan ni po rodu, ni po vrsti, no po djelovanju nisu daleko.
I ovdje imamo grupu aktivnih supstanci, koje se nazivaju eleuterozidi. Uz to, tu su prisutni fenilpropanoidi, lignani i neki polisaharidi.
Eleuterokok se masovno koristi na području bivšeg Sovjetskog saveza za iste bolesti za koje se koristi i pravi ginseng.
Uglavnom je to rekonvalescencija i oporavak od napornih fizičkih i mentalnih stanja. Tako ga opisuje i njemačka Komisija E.
Na njemu su se radila brojna istraživanja, koja su pokazala značajan potencijal u borbi protiv infekcija, gdje je utvrđeno povećanje razine T-limfocita u krvi (imunomodulacija), zatim smanjenje razine šećera u krvi (hipoglikemijsko djelovanje).
Također se tradicionalno koristio i kod smanjenja masnoće i triglicerida u krvi. Neki autori spominju i potencijalno antioksidativno i antitumorsko djelovanje, no trebat će još istraživanja na tu temu.
Za većinu ovih opisanih djelovanja nije u potpunosti poznat biokemijski i farmakološki mehanizam.
Kako se čini da je eleuterokok nešto moćniji od svog „imenjaka“ – pravog ginsenga, isto tako pokazuje i mnoge nove interakcije i kontraindikacije.
Zabranjena je njegova upotreba kod visokog tlaka, uzimanje zajedno s drugim drugim stimulansima (čak i kavom) i lijekovima za određena psihička stanja, moguća je interakcija s mnogim kardiološkim i antikoagulantnim lijekovima, a poseban oprez se preporučuje osobama koje uzimaju lijekove za smanjenje šećera u krvi.
Eleuterokok je vrlo moćan adaptogen, ali u vezi njegovog korištenja savjetujte se sa stručnjakom alternativne medicine, posebice ako uzimate druge lijekove.
Ashwaganda – indijski ginseng (Withania somnifera)
Ashwagandha je snažna biljka-adaptogen koja raste u sjeverno-istočnom djelu Indije.
Istraživanja su pokazala preko 30 aktivnih supstanci, u koje spadaju alkaloidi, steroidni laktoni i terpenoidi, te željezo kao nutrijent. Iz tog se vidi da ashwagandi predstoji zanimljiva naučna „karijera“.
Ayurvedska medicina je veliki „potrošač“ ove biljke, uglavnom za koštano-mišićne poremećaje, reumatske promjene, protiv stresa, te za oporavak nakon bolesti ili kao prevencija.
Efekt je uočen i kod napora, te sportskih natjecanja, pa su ga koristili u iste svrhe kao i gore navedeni eleuterokok.
Znanstvena istraživanja spominju protuupalna, antioksidacijska i imunomodulatorna djelovanja, te još neka druga, koja su u fazi istraživanja.
Bitan je i efekt koji ashwaganda ima na živčani sustav i povećanje rezistencije na stres, zbog čega se i našla na ovom popisu.
Ne preporučuje se korištenje ove biljke u trudnoći.
