Dvije grupe ljudi ne reaguju dobro na sastojke iz popare.
Popara je jak, a za pripremu izuzetno jednostavan obrok, na kom su odrasle generacije i generacije, te se mnogi pitaju zašto se njeni zdravstveni benefiti uopšte dovode u pitanje, kada su je godinama, bez ikakvih problema, jele naše bake i deke.
Međutim, i te kako ima prostora za ovo pitanje. Reakcije naših organizama nisu kao nekada, a alergije i intolerancija na određene namirnice sve su češća pojava, zbog čega određene grupe ljudi imaju lošu reakciju čak i na jednostavno jelo kao što je popara.
U pitanju su, prije svega, osobe koje su intolerantne na gluten i laktozu.
Ukoliko imate celijakiju, vi ste netolerantni na gluten i sluzokoža crijeva će burno odreagovati na hleb iz popare. Obično je to bijeli hljeb od neproklijalih zrna pšenice, odnosno pšeničnog brašna, koji je osobama sa celijakijom strogo zabranjen.
Takođe, digestivni sistem osoba netolerantnih na laktozu, prirodni šećer koji se nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima, takođe će biti iziritiran.
Neke domaćice uz vodu dodaju i mlijeko u poparu, a sir i maslac su ključni sastojci.
Sastojci koji su potrebni za tradicionalnu poparu:
hljeb (450 gr)
voda (900 ml)
maslac (50 gr)
sir ili kajmak (mlađi, kravlji ili koziji, od 150 do 250 gr)
so (po ukusu).
Kako objašnjavaju stručnjaci, nekada se u poparu nije dodavalo mlijeko već samo voda, umjesto maslaca se stavljala svinjska mast, a kajmak ili sir su se dodavali povremeno, a to su razlozi zašto su eventualne negativne reakcije bile rijetke ili ih nije ni bilo.
Tekst: Lepa&Srećna
